Prepričavanje dela: Stendal · 1839
Parmski kartuzijanski manastir
Deo 1 od 12
Knjiga prva, glava I: Milano 1796.
Petnaestog maja 1796. general Bonaparta je ušao u Milano na čelu one mlade vojske koja je upravo prešla most kod Lodija i naučila svet da su posle toliko vekova Cezar i Aleksandar dobili naslednika. Čuda smelosti i genija kojima je Italija za nekoliko meseci bila svedok probudila su jedan uspavan narod. Samo nedelju dana pre dolaska Francuza, Milanci su ih još smatrali običnom ruljom razbojnika, naviknutom da uvek beži pred trupama Njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva: bar im je to triput nedeljno ponavljao jedan mali list ne veći od dlana, štampan na prljavom papiru.
U srednjem veku, Lombardijci iz republika pokazali su hrabrost ravnu francuskoj, i zaslužili da im nemački carevi sravne gradove sa zemljom. Otkako su postali verni podanici, glavni posao im je bio štampanje soneta na malim maramicama od ružičastog tafta kad god bi se udala neka devojka iz bogate ili plemićke porodice. Dve-tri godine posle tog velikog događaja u svom životu, devojka je uzimala cavaliere servente; ponekad je ime čičisbea koga je izabrala muževljeva porodica zauzimalo počasno mesto u bračnom ugovoru. Daleko je bilo od tih razneženih običaja do dubokih uzbuđenja koja je izazvao neočekivani dolazak francuske vojske.
Uskoro su nikli novi i strasni običaji. Ceo jedan narod otkrio je, 15. maja 1796, da je sve što je dotad poštovao krajnje smešno, a ponekad i odvratno. Odlazak poslednjeg austrijskog puka označio je pad starih ideja: rizikovati život postalo je moda. Ljudi su videli da, da bi bili srećni posle vekova bljutavih osećaja, moraju voleti svoju zemlju pravom ljubavlju, i tražiti junačka dela. Ljubomorni despotizam Karla V i Filipa II bacio ih je u crnu noć; oborili su njihove kipove, i odjednom se našli preplavljeni svetlošću.
Francuski vojnici smejali su se i pevali od jutra do mraka; svi su imali manje od dvadeset pet godina, a njihov vrhovni zapovednik, koji je imao dvadeset sedam, važio je za najstarijeg čoveka u svojoj vojsci. Ta veselost, ta mladost, ta bezbrižnost bili su zabavan odgovor na besne propovedi kaluđera, koji su šest meseci s propovedaonice objavljivali da su Francuzi čudovišta, primorana, pod pretnjom smrću, da sve spaljuju i svakome odsecaju glavu.
Među njima je bio jedan poručnik po imenu Rober, koji je bio smešten u palati markiza del Donga. Taj oficir, prilično naočit mladić, posedovao je, na dan kada je smešten, ništa više od jednog jedinog talira od šest franaka. Imao je cipele bez đonova, napravljene od gornje kože vojničkih cipela pokupljenih na bojnom polju; i strašno se bojao da će ga na ručak pozvati markiza, mlada i lepa žena, i da će morati da se pred njom pojavi u tom stanju. Ali ona je poslala po njega; primila ga je za svojim stolom sa svojom mladom zaovom, Đinom, devojčicom od trinaest godina; a poručnik je, oduševljen, zaboravio na svoje cipele, i bio je očaravajući. Dugo je ostao u palati.
Stendal daje da se razume, a da to nikada ne kaže, da je taj francuski poručnik bio otac junaka priče.
Markiz del Dongo je u međuvremenu pobegao pred Francuzima u svoj zamak Grijantu, na jezeru Komo. Bio je to čovek uskog, sitničavog i hladnog duha, veliki plemić, komornik austrijskog cara, koji je mrzeo Revoluciju i sve nove ideje strašnom mržnjom, i koji je noću prebrojavao novac. Kada su se Austrijanci vratili 1799, posle francuskih poraza, vratio se u Milano, i likovao; a kada su se Francuzi vratili posle Marenga, ponovo je pobegao.
Njegov drugi sin, Fabricio Valsera, markizić del Dongo, rođen je 1798. Bio je lep, veseo, i mnogo su ga voleli majka i mlada tetka Đina. Njegov stariji brat, Askanio, bio je slika i prilika oca.
Đina del Dongo udala se sa šesnaest godina, protiv volje svog brata, za grofa Pjetraneru, siromašnog plemića, lepog, hrabrog, oficira u vojsci Napoleonove Kraljevine Italije. Markiz joj to nikada nije oprostio. Živela je u Milanu, na vrhuncu blistavog društva Kraljevine Italije, lepa, duhovita, velikodušna, i obožavana od muža; i obožavala je svog malog sestrića, koga je razmazila, i koji je mnogo više bio njeno dete nego dete sopstvene majke.
Ovde se završava besplatan odlomak.
Napravi besplatan nalog da izabereš knjigu po želji — i novu svake nedelje.
Napravi besplatan nalog i čitajIli čitaj sve za $1.49 mesečno.